Pustinjski vukovi

Kako se mijenja svijet? Postoji li egzaktan put ka društvenom progresu? Kakvo društvo i kakvi pojedinci mijenjaju svijet? Ovo su pitanja na koja pokušava odgovoriti svaki razuman pojedinac naših godina. U periodu života u kojem sve što je naučio u toku višegodišnjeg školovanja treba primijeniti u stvarnosti, naš pojedinac nailazi na višestruke probleme - surov način na koji društvo funkcionira vrlo brzo pokvari romantičarsku sliku svijeta stvaranu tijekom odrastanja (svi su ljudi dobri, niko ne vara, ne krade, ne otima od tuđeg, ne mrzi, ne ubija druge ljude itd.). Pred njim se tada otvore dvoja vrata: vrata prihvatanja svijeta onakvog kakav jeste i djelovanje prema već ustaljenim shemama i principima, i vrata buntovništva i kontinuiranog odbijanja svijeta poremećenih vrijednosti. Prva vrata, često simbolički opisivana kao „kraju lađu“, „ne talasaj“, „pogni glavu i šuti“, „u se, na se i poda se“ vode mediokritetskom životu bez rizika, prevelikih stresova i prevelikih odgovornosti. Druga vrata, sa druge strane, vode nesumnjivom podizanju sopstvene svijesti, kreiranjem individualne slobode, potragom za objektivnom realnošću i kontinuiranom željom da se društvo mijenja.

Međutim, prije nego se u narednim pisanjima osvrnem na ova pitanja potrebe za društvenim progresom, želio bih se u ovom tekstu posvetiti uzrocima koje su dovele do haotičnog i nimalo obećavajućeg stanja savremenog humanuma. Naime, iako smo danas okruženi nebrojenim olakšicama što ih je savremena civilizacija u valu rapidnog tehnološkog progresa kreirala, još uvijek ne idemo ka dobru i prosperitetu. Dok na jednoj strani naše planete Zemlje humanoidni robot razgovara sa čovjekom, na njezinoj drugoj strani čovjek ubija drugog čovjeka zbog različite vjerske, etničke, rasne i ostale pripadnosti. Dok na jednoj strani ljudi većinu svoje hrane bacaju u otpadke, na drugoj strani ljudi umiru od gladi. Spisak ostalih paradoksa je beskonačan i neću ih u ovom slučaju spominjati, već ću pokušati objasniti šta je to u čovjekovoj prirodi što neumorno želi nemire, konflikte, ratove i razaranja, ili, jednim imenom rečeno, kontinuirano prolijevanje ljudske krvi.

Kontinuitet remećenja reda na zemlji ratovima, tiranijom i katastrofama uzrokovanim ljudskom rukom može se objasniti sa naučno-psihološkog i duhovno-religijskog aspekta.

Naime, prema dostupnim nam znanjima iz psihologije i psihijatrije, ljudi se dijele na sociopate i one normalne. Sav problem je u tome što su normalna ljudska bića svakodnevno izložena manipulaciji od strane sociopata. Kako to da mali procenat ljudi (prema nekim istraživanjima, 4-6% populacije svih ljudi) može manipulirati ostalim normalnim umovima? Odgovor nalazimo u samim osobinama sociopata: oni su narcisoidni, nametljivi, izuzetno inteligetni i bezosjećajni pojedinci sa opsesivnom potrebom za nametanjem svoje volje, stavova, ideja ili iluzija drugim ljudima, sa ciljem da bi se oni kontrolisali. Kao takvi su izuzetno prodorni na polju u kojem djeluju i najčešće su na funkcijama sa kojih mogu odlučivati o sudbinama mnogih ljudi. Tako su većina poslodavaca koji terorišu uposlene, većina političara, duhovnih vođa itd., koji manipulišu narodnim masama, upravo ovakvi profili ličnosti. Često sociopate identificiramo samo sa određenim likovima iz poznatih Holywoodskih filmova (na primjer, Robert de Niro u filmu “Cape fear”, Christian Bale u filmu “American Psycho”, Anthony Hopkins u filmskim serijalima o Hannibalu Lecteru itd.), ali njih možemo svugdje sresti i oni su dio naše svakodnevice – oni su nam kolege na poslu, kolege na fakultetu, neki naši prijatelji, poznanici, neke poznate ličnosti, i na kraju, neki političari i neke religijske vođe. A budući da ova nastranost ima i neke osobine zaraznog oboljenja, danas sa sigurnošću možemo reći da smo svi mi na neki način inficirani i da u osobinama sociopata možemo bez dvoumljenja prepoznati neke svoje:

· Slatkorječivost i površinski šarm;

· Grandiozna samovrijednost;

· Potreba za stimulacijom ili sklonost ka dosadi;

· Varanje i manipulacija;

· Nedostatak kajanja ili osjećaja krivice plitka osjećanja neosjetljivost i nedostatak empatije;

· Parazitski životni stil;

· Loša kontrola ponašanja;

· Promiskuitetno seksualno ponašanje;

· Rani problemi u ponašanju;

· Nedostatak realnih dugoročnih ciljeva;

· Impulsivnost;

· Neodgovornost;

· Nesposobnost za preuzimanje odgovornosti za vlastite postupke;

· Mnogobrojne kratkotrajne bračne veze;

· Maloljetnička delikvencija;

· Opoziv uslovnog puštanja na slobodu;

· Kriminalna višestranost;

(Ček-lista za provjeru psihopatije, Dr Robert Hare - jedan od svjetskih eksperata za psihopatiju. Autor je knjige Without Conscience.)

Sa duhovno-religijskog aspekta sociopate karakteriše odsustvo onog duhovnog. Dakle, radi se o ljudima koji imaju normalan izgled, „samo“ što su bezdušni, ili, kako bi Muhamed (neka je mir i spas na njega) rekao imaju ljudske oblike, ali posjeduju srca pustinjskih vukova - prolijevaju krv, a ne libe se od zla kojeg čine. Ako im dadneš prisegu na vjernost – prevariće te, a ako ti se obrate – lagaće te, ako im se povjeriš – iznevjeriće te, a kada ne budeš sa njima – ogovaraće te. Jednostavno, takvi ljudi su ne-ljudi, zli i remete red na zemlji.

Čuvajmo se sociopata.

Ne dozvolimo da nam takvi ljudi kroje sudbinu i oblikuju svijet u kojem živimo.