Prije nekoliko decenija u Novom Pazaru je živio jedan naš dobri Hadžija, koji je, eto, sticajem okolnosti, ostao dužan nekome čovjeku 10 000 maraka. Dani su prolazili, a naš Hadžija je redao neprospavane noći zbog nemogućnosti da taj dug vrati. Proganjali su ga svi oni hadisi i predaje u kojima se upozorava da će Allah šehidima oprostiti sve sem duga. Šehidima, koji su na najvišem stepenu, neće Svemogući oprostiti dug, a kamoli običnim ljudima za kakvoga je sebe držao Hadžija. Agonija bi se nastavila da nije jedne noći Hadžija usnio samog Poslanika. Budući da se đavo ne može prerušiti u Poslanikov lik, Hadžija je bio počastvovan što razgovara sa najboljim čovjekom od svih ljudi. Ima li šta ljepše na Dunjaluku za vjernika nego da vidi Muhammeda? Nakon što se u tom snu Hadžija povjerio kako ne može spavati zbog nevraćenog duga, Poslanik mu reče da ode u kuću tog i tog čovjeka, poznatoga trgovca, i zatraži mu novac na zajam.
- „Božiji poslaniče, kako će on znati da ja istinu govorim?“
- „Reci mu da ovog četvrtka nije učio salevate koje stalno uči.“
Hadžija tako i uradi – ne prođe mnogo dakika a nađe se ispred trgovčeve bogate kuće i zatraži izun za ulazak.
- „Selami te Muhammed Pejgamber.“
Trgovac se zaprepasti.
- „Šta govoriš, o čemu pričaš, šta je sa tobom?“
- „Vidio sam poslanika u snu, i on je poručio da mi daš 10 000 maraka na zajam ne bih li danas vratio dug koji nemam vratiti.“
Trgovac se zaprepasti – da li da vjeruje ili ne vjeruje izbezumljenom Hadžiji. No, Hadžija nastavi:
- „Kao potvrda da ja govorim istinu, rekao mi je da ovoga četvrtka nisi proučio salevate koje redovno učiš.“
Trgovac tada briznu u plač, i poče se pravdati kako je bio zauzet pristiglom robom, a kako godinama uči salevate svakoga ponedjeljka i četvrtka a da to ni njegova hanuma ne zna. Iznije novac, sav usplahiren, uplakan, ali neizmjerno radostan što je zaslužio da ga Poslanik spomene.
- "Ako je Muhammed tebe poslao, ovo je da vratiš dug i halal olsun do Sudnjega dana."
No comments:
Post a Comment