Danas je godišnjica tvog preseljenja na bolji svijet i osjetio sam potrebu da ti napišem ovo pismo. Ne bih volio da stekneš utisak da te se sjetim samo na dan tvog preseljenja - imam ja tebe, dragi dedo, skoro pa uvijek u mislima - sjetim te se uvijek dok stojim i učim Fatihu ispred tvog mezara opkoljenog mermernim stubovima koji drže metalnu kupolu ovdje na Kovačima; imam te u mislima dok hodam hodnikom tvog muzeja i čitam tvoje vanvremenske poruke na kamenom zidu; kad god odem klanjati džumu u džamiji Čekaluši, dok ulazim unutra uvijek pogledam desno ne bih li te primjetio kako skrušeno sjediš u uglu; kad god silazim niz Džidžikovac ka čaršiji pitam se o čemu si ti razmišljao dok si silazio istim putem; zamišljam te i kako gaziš onih par stepenika kad god prođem pored zgrade Predsjedništva. Duboko ti se izvinjavam što nemam snage da ti govorim o događajima koji su uslijedili iza tvog preseljenja do danas, što nemam snage da ti pričam šta sve zli i zavidni ljudi govore o tebi, i na kakve načine neke sitne duše zloupotrebljavaju tvoje ime ne bi li stekli političke poene, jer se i sam oneraspoložim, ali bih sve dao da čujem tvoje mišljenje o svemu tome. Želim te obradovati jer su iza tebe ostale neprocjenjive knjige koje zdrava omladina rado čita - većina njih kreira svoja mišljenja i svoje stavove čitajući ih. Želim te obradovati i da smo puno naučili od tebe. Zahvaljujući tebi svi smo naučili šta znači zagovarati i vjerovati u multikulturalnost, u poštivanje drugih naroda i drugih religija. Svojim primjerom si nas ubijedio da se politikom mogu baviti i pošteni ljudi, i da politika nije kvarna već ljudi koji se njom bave. Svojom primjerom si nam isto pokazao kako to treba izgledati savremeni evropski musliman i kako se, darovan tom blagodati, treba ponašati. Također si nam, svojom sudbinom punom iskušenja i neprijatnosti pokazao kako je iza muke uvijek slast, i kako od života uvijek dobijemo onoliko koliko sebe damo i koliko muke i patnji doživimo. Ali ono što si nam svojim životom najviše pokazao je da uvijek trebamo ostati uspravni. I mi ćemo, ako Bog da, ostati uspravni, jer, kako ti kažeš, ne možemo pognute glave ispod zvijezda.
Selamim te u ime svih nas, i molim Allaha da ti olakša, da ti se smiluje i da mir uvijek bude sa tobom.
Pismo napisano povodom godišnjice preseljenja rahmetli Alije Izetbegovića, 19. 10. 2014.
No comments:
Post a Comment