Negdje duboko u šumama neistražene
zemlje Sjeverne Amerike, u plitko iskopanom grobu, blago prekriven zemljom
nepomično leži naš junak Hugh Glass. Upravo je proživio fizički i
psihološki kolaps: napala ga je ogromna ženka medvjeda i jedan od saputnika je
ubio njegovog sina.
Rastrzan između smrti i osvete, odlučuje
se za ovo drugo – nadljudskim naporom izlazi iz groba, oporavlja se i nastoji
preživjeti u nemilosrdnom okruženju gdje
vladaju stud, divljači i horde nemilosrdnih engleskih, francuskih i indijanskih
vojnika.
Ova klasična, gotovo biblijska priča
o preživljavanju i osveti tema je novog ostvarenja posvećenog i talentovanog
reditelja Alejandra Gonzáleza Iñárritua, simboličnog naziva „The Revenant“ –
čovjek koji se vratio iz mrtvih.
Fokus je na čovjeka i Prirodu - oboje
su u ovom filmu surovi. Samo što surovost Prirode kroz vanredno snimljene
kadrove izaziva u nama osjećaj divljenja i poštovanja, a surovost čovjeka u
nama izaziva osjećaje razočarenja i zgražavanja. Mi ne želimo razumjeti
čovjekovu surovost jer se bojimo poistovjećivanja sa životinjama. Ženka
medvjeda na glavnom junaku ostavlja ozbiljne fizičke povrede, ali to radi jer
je osjetila da su joj mladunčad ugrožena. Zli čovjek, John Fitzgerald (tumači
ga Tom Hardy), sa druge strane, na glavnog junaka ostavlja duboke psihološke
traume jer mu ubija dijete zbog rasističkih pogleda na svijet. I mi, kao i
glavni junak, to ne možemo razumjeti. Zbog toga se motiv osvete kroz dalju
radnju filma razvija i postaje centralni dio priče. Međutim, sam pojam osvete
"zub za zub", "oko za oko" Inaritu pokušava relativizirati.
U svakoj situaciji u kojoj Fitzgerald povrijedi nedužne ljude (ubija sina
glavnog junaka, ubija generala Andrew Henryja – tumači ga Domhnall Gleeson) te
izazove bijes kod Glassa i želju za osvetom Priroda reguje tako što mu pošalje
znak (vjetar naglo zapuše, lavina se na planini pokrene) kao da mu poručuje:
"Osveta je u Božijim rukama, nije u tvojim". Pored reakcija Prirode
Glassu je za tu konstataciju bilo potrebno i upoznavanje domoroca-usamljenika,
kojem su doseljenici pobili porodicu. Domorodac ne posjeduje želju za osvetom,
već konstatira "da je osveta u Božijim rukama, ne u njegovim." Iako
će se domorodac kasnije naći obješen od strane francuskih vojnika ne vidjevši
zadovoljenje pravde, Hugh Glass će uspijeti svoju pravdu dočekati, ali
"prosvijetljen" i mudriji (pušta Fitzeralda da ga domoroci dokrajče,
i nastavlja da živi).
Prilikom vraćanja u naselje, na samom
kraju filma, Glassu se, kao i uvijek kad je na ivici smrti, nastavlju priviđati
supruga i djeca. U ovom slučaju, njegove plave oči najprije nepomično gledaju
priviđenu figuru njegove mrtve žene koja se okreće i odlazi, a njemu ne preostaje
ništa drugo do da pogled skrene ka gledaocima - ka živima, poručujući nam
svojim dubokim disanjem da nastavlja živjeti.
Da bi na adekvatan način predstavio
svu bol i surovost čovjeka, Iñárritu od glumačke postavke zahtijeva upečatljivu
fizičku reprezentaciju osjećanja. Leonardo DiCaprio, prvak Hollywooda, je na
vrhu zadatka, gdje se kristalno jasni vidi koliko je truda uložio pripremajući
se za ovu ulogu. Tom Hardy je također sjajan, kao i uvijek, sa ozbiljnim
izrazom lica a katkada i nerazumljivim mumlanjem.
Cijeli film je snimljen kroz objektiv
kamere izrazito oštrog ugla viđenja, gdje se nerijetko mogu zapaziti
iskrivljeni ljudski likovi i oštra perspektiva. Kod reprezentiranja prirodnih
ljepota takav pristup djeluje zbilja upečatljivo. Također je primjetno
korištenje samo prirodnog osvjetljenja, permanentno prisustvo "Zlatnog
sata" (Zlatni sat je kratki period neposredno pred zalazak sunca i poslije
njegovog izlaska, kada je sunčeva svjetlost nježnija i upečatljivija) što
dodatno obogaćuje ostvarenje u vizualnom smislu. U toj sferi zasluge idu
Emmanuelu Lubezkom, najboljem direktoru fotografije u svijetu filma danas.
Upečatljivu sliku prati muzika
Ryuichi Sacamote koja uglavnom dopušta samim zvukovima prirode da dominiraju.
Alejandro González Iñárritu je
tipični predstavnik velikog entuzijaste i zaljubljenika u svoje filmove.
Umjesto da nakon Oskara sa "Birdmenom" neko vrijeme uživa u slavi,
pripremi i realizira neki laganiji film, on de facto cijelu godinu provodi u
Kanadskim planinama i hladnim predjelima Južne Amerike,
"maltretirajući" glumačku postavku i snimajući van uobičajenih
patterna, zadavši sebi do sada najozbiljniji i najzahtjevniji zadatak. Vjerujem
da ga je uspješno ispunio i da je "The Revenant" jedno od najboljih,
ako ne i najbolje ostvarenje ove godine.
